Bivaludinza injekciju

Snaga 250mg/bočice

Indikacija:Bivaludinje za upotrebu kao antikoagulans u bolesnika koji su podvrgnuti perkutanoj koronarnoj intervenciji (PCI).

Klinička primjena: koristi se za intravensku injekciju i intravensku kapljicu.

Indikacije i upotreba

1,1 Perkutana translaminalna koronarna angioplastika (PTCA)

Bivalirudin za ubrizgavanje označen je za upotrebu kao antikoagulans u bolesnika s nestabilnom anginom koji je podvrgnut perkutanoj transuminalnoj koronarnoj angioplastici (PTCA).

1,2 Perkutana koronarna intervencija (PCI)

Bivalirudin za ubrizgavanje privremenom uporabom glikoproteina IIB/IIIA inhibitora (GPI) kako je navedeno u

Ispitivanje zamjena-2 naznačeno je za upotrebu kao antikoagulans u bolesnika koji su podvrgnuti perkutanoj koronarnoj intervenciji (PCI).

Bivalirudin za ubrizgavanje označen je za bolesnike s trombocitopenijom izazvanom heparinom (hit) ili heparinom induciranom trombocitopenijom i sindromom tromboze (HITTS) koji su podvrgnuti PCI.

1.3 Us E s aspirinom

Bivalirudin za ubrizgavanje u tim indikacijama namijenjen je uporabi s aspirinom i proučavan je samo kod pacijenata koji su primali istodobni aspirin.

1.4 Ograničenje uporabe

Sigurnost i učinkovitost bivalirudina za injekciju nisu utvrđeni u bolesnika s akutnim koronarnim sindromima koji ne podvrgavaju PTCA ili PCI.

2 Doziranje i uprava

2.1 Preporučena doza

Bivalirudin za injekciju je samo za intravensku primjenu.

Bivalirudin za injekciju namijenjen je uporabi s aspirinom (300 do 325 mg dnevno) i proučavan je samo kod pacijenata koji su primali istodobni aspirin.

Za pacijente koji nisu pogodili/hitts

Preporučena doza bivalirudina za ubrizgavanje je intravenska (IV) bolusna doza od 0,75 mg/kg, nakon čega je odmah uslijedila infuzija od 1,75 mg/kg/h tijekom trajanja PCI/PTCA postupka. Pet min nakon primjene bolusove doze, potrebno je provesti aktivirano vrijeme zgrušavanja (ACT), a dodatni bolus od 0,3 mg/kg treba dati ako je potrebno.

Upravu GPI-a treba uzeti u obzir u slučaju da je prisutan bilo koji od uvjeta navedenih u Opis kliničkog ispitivanja zamjena-2.

Za pacijente koji su pogodili/hitts

Preporučena doza bivalirudina za ubrizgavanje u bolesnika s HIT/HITTS -om koji su podvrgnuti PCI je IV bolus od 0,75 mg/kg. Nakon toga treba uslijediti kontinuirana infuzija brzinom od 1,75 mg/kg/h tijekom trajanja postupka.

Za trajni postupak nakon postupanja

Bivalirudin za infuziju ubrizgavanja može se nastaviti nakon PCI/PTCA do 4 sata nakon postupka po nahođenju liječnika za liječenje.

U bolesnika s infarktom miokarda povišenja ST segmenta (STEMI) nastavka bivalirudina za infuziju ubrizgavanja brzinom od 1,75 mg/kg/h nakon PCI/PTCA do 4 sata nakon obrade treba smatrati da je rizik od tromboze stenta.

Nakon četiri sata, dodatna IV infuzija bivalirudina za injekciju može se pokrenuti brzinom od 0,2 mg/kg/h (infuzija niske stope), po potrebi do 20 sati.

2.2 doziranje u oštećenju bubrega

Nije potrebno smanjenje doze bolusa za bilo koji stupanj oštećenja bubrega. Infuzijska doza bivalirudina za ubrizgavanje možda će se trebati smanjiti, a antikoagulantni status praćen u bolesnika s oštećenjem bubrega. Pacijenti s umjerenim oštećenjem bubrega (30 do 59 ml/min) trebali bi dobiti infuziju od 1,75 mg/kg/h. Ako je klirens kreatinina manji od 30 ml/min, treba uzeti u obzir smanjenje brzine infuzije na 1 mg/kg/h. Ako je pacijent na hemodijalizi, brzinu infuzije treba smanjiti na 0,25 mg/kg/h.

2.3 Upute za administraciju

Bivalirudin za ubrizgavanje namijenjen je intravenskoj injekciji bolusa i kontinuiranoj infuziji nakon rekonstitucije i razrjeđivanja. U svaku bočicu od 250 mg dodajte 5 ml sterilne vode za ubrizgavanje, usp. Nježno se vrte dok se sav materijal ne otopi. Zatim povucite i odbacite 5 ml iz vreće za infuziju od 50 ml koja sadrži 5% dekstroze u vodi ili 0,9% natrijevog klorida za ubrizgavanje. Zatim dodajte sadržaj rekonstituirane bočice u vrećicu za infuziju koja sadrži 5% dekstrozu u vodi ili 0,9% natrijevog klorida za ubrizgavanje da bi se dobila konačna koncentracija od 5 mg/ml (npr. 1 bočica u 50 ml; 2 bočice u 100 ml; 5 bočica u 250 ml). Doza koja se primjenjuje prilagođava se u skladu s pacijentovom težinom (vidi tablicu 1).

Ako se nakon početne infuzije koristi infuzija niske stope, treba pripremiti vrećicu niže koncentracije. Da biste pripremili ovu nižu koncentraciju, obnovite bočicu od 250 mg s 5 ml sterilne vode za ubrizgavanje, USP. Nježno se vrte dok se sav materijal ne otopi. Zatim povucite i odbacite 5 ml iz vreće za infuziju od 500 ml koja sadrži 5% dekstroze u vodi ili 0,9% natrijevog klorida za ubrizgavanje. Zatim dodajte sadržaj rekonstituirane bočice u vrećicu za infuziju koja sadrži 5% dekstrozu u vodi ili 0,9% natrijevog klorida za ubrizgavanje da bi se dobila konačna koncentracija od 0,5 mg/ml. Brzina infuzije koja se primjenjuje treba odabrati iz desnog stupca u tablici 1.